Dvadeset četiri bolnice, dvadeset četiri sustava, jedan cilj

Na nacionalnom onkološkom sustavu trebalo je povezati 24 bolnice. Svaka od njih koristi vlastiti bolnički informacijski sustav (BIS), koji su razvijali različiti isporučitelji, u različitim razdobljima i za različite potrebe.

Cilj je bio da onkolog u bilo kojoj od tih bolnica radi u zajedničkom sustavu, a da se podaci o pacijentu nigdje ne moraju ručno prepisivati. U struci se to naziva interoperabilnošću — sposobnošću različitih sustava da pouzdano razmjenjuju i koriste iste podatke.

Teoretski smo mogli zahtijevati da bolnice zamijene ili bitno izmijene svoje sustave. To bi bilo skupo, sporo i nepotrebno — njihovi sustavi dobro obavljaju ono za što su izrađeni.

Umjesto toga definirali smo integracijske točke. Za svaku bolnicu precizno smo specificirali koji se podaci razmjenjuju, u kojem smjeru, u kojem formatu, kojim komunikacijskim kanalom i u kojem trenutku. Koristili smo međunarodne standarde za razmjenu zdravstvenih podataka, HL7 i FHIR, koji osiguravaju da svi sustavi podatke tumače na isti način. S isporučiteljem svakog bolničkog sustava radio sam izravno, kako bi specifikacija bila jasna i tehnički provediva za obje strane.

Najviše me se dojmila suradnja. Svi su izvođači željeli isto — da sustav proradi. Nije im nedostajalo ni volje ni stručnosti. Nedostajala je uloga koja drži cjelovitu sliku i brine da se svi dijelovi uklope.

Danas sustav radi u sve 24 bolnice i povezan je sa sustavom svake od njih.

Ista se priča u manjem mjerilu odvija u mnogim tvrtkama. ERP, CRM, skladišni sustav, web-trgovina, računovodstveni program — svaki dobro obavlja svoj posao, ali zaposlenici između njih ručno prenose podatke. To troši vrijeme i otvara prostor za greške.

Povezivanje ne znači mijenjati sve iz temelja. Znači pažljivo definirati kako će postojeći sustavi međusobno komunicirati, najčešće putem API-ja, uz jasno određen izvor istine za svaki podatak.

Koliko sustava koristi vaša tvrtka i komuniciraju li oni međusobno? Rado ću čuti.